Pouke Vojvodine

Piše: Slobodan Jovanović

Brojem koji je pred čitaocima  DaNS započinje svoje korake u novom milenijumu. Zapisi iz arhitekture, urbanizma i dizajna kojima su ispunjavane stranice našeg lista, počev od prvog broja u 1982. godini, pa sve do danas, svojevrsna su dokumentacija o zbivanjima u oblasti likovnih, prostornih i plastičnih umetnosti. To su beleženja i svedočenja o delima, stvaraocima, okolnostima i mestima njihovog nastanka, o odjecima i posledicama aktivizma ljudi tekućeg i prošlog vremena, u realnom prostoru našeg okruženja i življenja.

Znatiželja i pažnja, interes i usmerenje na arhitekturu, urbanizam i dizajn u Novom Sadu, u Vojvodini i u zemlji u celini, sa otvorenim očima prema svetu, svakodnevni su interes i profesionalna potreba, ne samo ljudi od struke, već i javnosti. Razlog za to nalazi se u činjenici da su upravo arhitektura, urbanizam i dizajn – arhitekti, urbanisti i dizajneri građene sredine i upotrebnih predmeta, u velikoj meri odredili kvalitet našeg života, oblikovali čitavo XX stoleće i naše živote u njemu.
Zanimanje za sva ova tri područja umetnosti, struke i zanata proizlazi iz značaja koji ona imaju za artikulaciju, identifikaciju i razvoj kulture prostora svake, pa i naše sredine. Koliko su ambicije i nastojanja DaNS-a da to zanimanje zadovolji veće ili manje od stvarnih dometa i učinka, prosudiće svakako vreme i čitaoci.
Neka nam bude dopušteno, međutim, da u ovom i još jednom prelomu stoleća ukažemo na jedan od elemenata za koji smo uvereni da je u proteklom vremenu bio i da će ostati značajan za kulturu prostora Novog Sada i Vojvodine.
Vrteška istorije i vremena donela je prostoru, naseljima i kućama našim sve ono što je arhitekturu i arhitekte ovog milenijuma, uopšteno i posebno, učinilo najizrazitijim oblikovateljima građene sredine.

Planiranje i urbanizam kao osnova uređenja prostora, gazdovanja vrednostima u njemu i ponašanju u njemu, eklektika, secesija, moderna, svi drugi izmi i težnje ka sintezi, kao stilska određenja i tendencije, klasična i industrijska gradnja i predfabrikacija kao pristup, tehnika i tehnologija, beton, staklo i metal kao materijali, sa svim posledicama po estetiku, socijalno-psihološki red stvari, psihologiju i moral sredine, kao pratnja i deo urbanog razvoja trebalo je da nam donesu međutim mnogo više od inače najviše novih građevina, podignutih u našem prostoru tokom istorije.
Unutar izuzetno tehničko-tehnološkog napretka dakle, ispod oblande stilskih određenja, uz sve idejno-estetičke i etičke premise, teorije i praktične posledice ideologija društveno-političkog i ekonomskog sistema, uređenja i izgradnje, sa promenama na socijalnom i kulturnom planu, uprkos izmenjenom urbanom i gradskom pejzažu, naše kuće, njihove uzajamne veze i sklopovi, uprkos pritiscima raznih vrsta i lomovima, sačuvali su specifičnu fizionomiju, “aromu” i duh. Taj duh – duh mesta i duh graditelja sačuvan je i poput osnovnog bojenog sloja fasada, uprkos “prekrečavanjima” izbija na površinu čineći prepoznatljivim i raspoznatljivim prirodu, geografiju i ambijent srednjeevropskog, panonskog i prikarpatskog okruženja.
U traganju za odgovorom kako i zahvaljujući čemu je to uspelo da tako bude i biva otkrivamo i nailazimo moguće pouke. Kao prostor susreta civilizacija, preplitanja i prožimanja mnogih nacija, konfesija i kultura, u zajedništvu napora da se savladaju nepovoljnosti terena i prirode, putem otkrivanja tajne zajedničkog života sa njom, sa komšijom, sa sobom samim, sopstvenim radom koji poštuje tuđ, strpljenjem, tolerancijom, navikom da se poštuje red, propis i zakon, Vojvodina je, po mnogo čemu, obrazac i uzor – može biti pouka.
Želje i namere DaNS-a, okrenute novom milenijumu kojem počinju da se odbrojavaju godine, pokušaće da slede prirodnost i tragove linije na kojoj se u Novom Sadu i Vojvodini uspeo očuvati duh mesta.
Ukratko: u novom milenijumu DaNS želi i preporučuje pouke Vojvodine.

DaNS, br. 32, Novi Sad 2001.