Strategija izgradnje Beograda na početku trećeg milenijuma

Piše: Branislav Jovin

Agenda 2005. Akademije arhitekture Srbije

Shodno statutu Akademije arhitekture srbije – da naučno i stručno istražuje i unapređuje planiranje, projektovanje i izgradnju grada; da harmonizuje urbanističko-arhitektonsko okruženje u kome živimo; da pokreće inicijative – napisana je agenda 2005. za naredni period…

Naš slogan – “struka pre politike – struka pre svega” proizašao je iz sagledavanja fatalnih urbanističkih grešaka u neposrednoj prošlosti…

Suočavanje sa prošlošću – hronologija 

Urbanistički planovi i urbanistička regulativa gradova zasniva se prvenstveno na načinu prevoza ljudi u gradu…

  • tokom xix veka urbanistička regulativa bila je usklađena sa potrebama zaprežnog, pešačkog i jahačkog saobraćaja…
  • krajem xix i početkom xx veka izvršena je revizija i prilagođavanje urbanističkih planova prema potrebama motornog saobraćaja (automobil, autobus), uličnog tramvaja, trolejbusa, prigradske železnice…
  • početkom druge polovine xx veka u gradovima Zapadne Evrope definisana je urbanistička konstanta – svaki urbanistički plan za grad sa više od pola miliona stanovnika – ako nije zasnovan na prevozu ljudi nezavisnim šinskim sistemima – pogrešan je i društveno štetan…

Tokom više od sto godina planske izgradnje Beograd je od balkanske varoši sa 25000 stanovnika 1867. – izrastao u evropsku metropolu sa milion stanovnika 1967. godine… na kraju xx veka Beograd sa okruženjem ima nepunih dva miliona stanovnika…

 Posleratno vreme planiranja i izgradnje Beograda karakterišu dva perioda…

  • 1945-1982. – period planiranja, projektovanja i izgradnje evropskog Beograda, zasnovan na urbanističkim konstantama gradova Evrope sličnih Beogradu po broju stanovnika…
  • 1982-2005. – period samoupravno-investitorskog urbanizma – diskontinuitet sa urbanizmom milionskog grada iz prethodnog perioda…

 1945-1982. – izgradnja evropskog Beograda

Neposredno posle II sv. rata gradska vlast Beograda sa 280 hiljada stanovnika organizovala je izradu generalnog urbanističkog plana Beograda 1950. za prognoziranih milion stanovnika… regulativa plana bila je prilagođena  potrebama motornog saobraćaja (tri longitudinale – tri magistrale), javnog saobraćaja (trolejbus umesto tramvaja) i železnice (putničke stanice “Novi Beograd” i “Autokomanda”)… plan se tokom 1957-1972. sprovodio izdavanjem urbanističkih uslova na osnovu regulacionih planova za administrativna područja opština…

Krajem 60-tih godina, kada je bilo izvesno da će Beograd postati milionski grad, gradska vlast – Branko Pešić-Miladin šakić (1964-1974) i Živorad Kovačević-Miljenko Zrelec (1974-1982) organizovala je reviziju GUP-a iz 1950-te…

Urbanistički planovi milionskog Beograda zasnovani su na nezavisnim šinskim sistemima – izrađen je Generalni urbanistički plan Beograda (1972), Studija podobnosti distributivnog metro-sistema (1976), Regulacioni plan centralne zone (1976) i projekat “Metro Beograd”, kao i  inženjersko-arhitektonski i elektro-mašinski projekti prve etape metro-sistema (1982). Ta planska i projektna dokumentacija predstavljala je osnovu za raspisivanje tendera za građevinske radove prve etape metro-sistema…

  • doprinos izgradnji evropskog Beograda u razdoblju 1945-1982. dali su – Nikola Dobrović, Stanko Mandić, Oliver Minić, Nikola Gavrilović, Branko Petričić, Uroš Martinović, Aleksandar Đorđević, Milutin Glavički, Branislav Jovin, Vladimir Petrović, Jovan Katanić, Mihailo Maletin…

1982-2005. – destrukcija evropskog Beograda

Period kada je sistematski obezvređeno skoro sve što je Beograd stvarao, investirao u infrastrukturu i čuvao po principu održivog razvoja prethodnih 38 godina (1945-1982.).. To je ujedno i period opstrukcije planova i projekata evropskog Beograda… period sprovođenja oktroisanih planova – “izmena i dopuna generalnog urbanističkog plana” (1985.) zasnovanih na koncepciji uličnog tramvaja uskog koloseka iz XIX veka. Period destrukcije kruniše Generalni urbanistički plan Beograda 2021. (usvojen 2003.) zasnovan na uličnom tramvaju normalnog koloseka tzv. “lakom metrou”…

Vreme destrukcije evropskog Beograda karakterišu četiri perioda…

  • 1982-1986. – “samoupravni urbanizam” – diktatura samoupravljača
  • 1986-1992. – rasprodaja Beograda – euforija “zajma za preporod Srbije”
  • 1992-2000. – “investitorski urbanizam” diktatura urboprofitera
  • 2000-2005. – povratak samoupravno-investitorskog urbanizma…

Tokom ova četiri retrogradna perioda gradske vlasti su, uz podršku “poslušnih” arhitekata-urbanista, kreirale i vodile urbanističku politiku tramvajizacije-provincijalizacije i rasprodaje Beograda.  Učinjena je kolosalna šteta i izgubljene 23 godine koje su Beogradu “pojeli skakavci” samoupravljača i urboprofitera…

1982-1986. vreme diktature samoupravljača i “subjekata planiranja” Socijalističkog saveza radnog naroda

Gradska vlast – Bogdan Bogdanović-Radoje Stefanović (1982-1986.) proglasila je planove i projekte zasnovane na metro-sistemu najvećim promašajem Beograda… Ukidanjem Sektora za metro 4. novembra 1982.  grad je zaustavljen na putu izgradnje evropske metropole zasnovane na nezavisnim šinskim sistemima, što je neminovnost milionskog grada…

  • urbanističku sudbinu milionskog Beograda poverila je subjektima planiranja SSRN, “stručnjacima za tramvajski saobraćaj” i “radionici za popravku grada”
  • samodoprinos građana (200 miliona dolara) potrošen je u proširenje (27,6 + 12,8 km) mreže uskokolosečnog tramvaja iz 1894. uz obećanje da će izgradnjom “tramvaja za 21. vek” Beograd, posebno Novi Beograd i Banovo Brdo, rešiti saobraćajne probleme u narednih 100 godina…
  • tokom 1984. vlast organizuje izradu elaborata “Izmene i dopune Generalnog urbanističkog plana” – kojim se “tramvaj za 21. vek”  i sve što je neplanski-divlje izgrađeno tokom njihove vladavine – legalizuje…

Opredeljenjem za prevoz ljudi tramvajem, započela je izgradnja najskupljeg modela milionskog grada – automobilsko-tramvajskog Beograda… ovaj model napustili su gradovi Evrope sa više od pola miliona stanovnika, pre 50, a Beograd pre 30 godina – kada je usvojen Generalni plan (1972.) sa distributivnim metroom (1976.)…

1986-1992. – vreme euforije zajma za preporod Srbije…

Pokušaj gradske vlasti – Aleksandar Bakočević-Živana Olbina (1986-1990.) da zaustavi provincijalizaciju Beograda (formiranjem “Živanine komisije” i “Konkursa za rukovođenje izgradnjom metroa”)… da vrati Beograd među evropske metropole sa metro-sistemom – nije uspeo… realizovan je samo mali deo projekta “Metro beograd” – pešačka Knez-Mihailova ulica (1987-1988.)…

Gradska vlast – Milorad Unković-Zlatan Peručić (1990-1992.) u znak zahvalnosti za podršku, poverila je sanu “izmišljeni” zadatak “transportni sistemi Beograda”…

  • akademici Branko Žeželj i Vukan Vučić – umesto uskokolosečnog “tramvaja za 21. vek” predlažu za osnovnog nosioca prevoza ljudi milionskog Beograda – laki šinski transport (lrt) tzv. laki metro – ulični tramvaj nešto veće šoferšajbne i nešto šireg koloseka od koloseka “tramvaja za 21. vek”… projekat “parking plus” poveren je  izraelskoj firmi…
  • u euforiji “zajma za preporod Srbije” najvrednije lokacije Beograda – Slavija, Terazijska terasa, Rajićeva, centralni blokovi i deo central-parka Novog Beograda dodeljene su tzv. uspešnim investitorima – “majka Dafina”, braća Karić, Union inženjering, Energoprojekt, Enjub…

1992-2000. – vreme bezvlašća – diktatura urboprofitera

Rezultat “vladavine” gradskih vlasti – Slobodanka Gruden-Nebojša Čović (1992-1994); Nebojša Čović-Zoran Milošević (1994-1997); Zoran Đinđić (1997) Spasoje Krunić (1997-2000) – tokom osam godina sankcija i “ratova u kojima Srbija nije učestvovala” – bilo je urbanističko bezvlašće, pojava “urboprofitera” i neplanske-divlje gradnje enormnih razmera…

  • gradonačelnik Zoran Đinđić prekinuo je (1. mart 1997) opstrukciju projekta “Metro Beograd”… tražio je da se kompletira planska i projektna dokumentacija za donošenje odluke o početku izgradnje evropskog Beograda sa metro-sistemom… ali je opstrukcija ponovo uvedena kada je (30. septembar 1997.) gradonačelnik svrgnut…

 2000-2005. – vreme diktature Odbora za urbanizam Demokratske stranke.. povratak samoupravno-investitorskog urbanizma… 

Gradska vlast – Radmila Hrustanović-Nenad Bogdanović (2000-2004) – umesto, od stručne javnosti očekivanog radikalnog prekida, nastavlja sa retrogradnim, samoupravno-investitorskim urbanizmom, koji se sprovodio tokom minulih 18 godina (1982-2000)…

  • Odbor za urbanizam Demokratske stranke (“majstori” radionice za popravku grada iz 1982) i stručnjaci za tramvaj (autori “tramvaja za 21. vek”) predlažu “novi Generalni urbanistički plan Beograd 2021.” – zasnovan na “tramvaju za treći milenijum” (lrt) tzv. laki metro – tehničkog odelenja sanu iz 1992.
  • 22. septembra 2003. “plan” je usvojen većinom glasova (jedinstven slučaj u Evropi)… oktroisanim “planom” legalizovano je sve što su urboprofiteri neplanski-divlje izgradili tokom proteklih 15 godina – od 1985. (plan “izmene i dopune”) do 2003.

Opredeljenjem za ulični tramvaj normalnog koloseka -“laki metro” legalizovan je nastavak izgradnje najskupljeg modela milionskog grada – automobilsko-tramvajskog Beograda, započet u vreme samoupravnog urbanizma sredinom 80-tih…

Posledice – suprotno urbanističkim konstantama i iskustvu gradova Evrope – da se pre izgradnje prve etape metro-sistema – ni jedan evro ne sme potrošiti u izgradnju nove magistralne ulične mreže i u javne garaže unutar gradskog centra – gradska vlast je tokom četiri godine (2000-2004) izgradnje “bunara bez dna” (automobilsko-tramvajskog Beograda) – potrošila više od dve milijarde dinara novca građana…

  • milijarda za projektantski nonsens – novobeogradske “jajepetlje”…
  • pola milijarde za neplansku-divlju-gradnju javne podzemne garaže u Dvorskom parku…
  • milion evra za studiju opravdanosti prve linije uličnog tramvaja normalnog koloseka (“laki metro”)…
  • milion evra (?) za studiju unutrašnjeg magistralnog prstena i Savskog mosta na pogrešnom mestu za pogrešno vreme…

 Aktivnosti Akademije arhitekture Srbije

 Prekid izgradnje automobilsko-tramvajskog Beograda -fatalne odluke samoupravno-investitorskog urbanizma…

Opredeljenjem za uskokolosečni “tramvaj za 21. vek” (plan “izmene i dopune” iz 1985.) i ulični tramvaj normalnog koloseka “laki metro” (gup bgd 2021.) – danas je u toku izgradnja najskupljeg modela milionskog grada – automobilsko-tramvajskog Beograda…

  • demistifikacijom “lakog metroa”, javnost će saznati istinu – da je gup bgd 2021. zasnovan na “šarenoj laži” tehničkog odelenja sanu i stručnjaka za saobraćaj sa Saobraćajnog fakulteta iz vremena euforije palanačkog rodoljublja početkom 90-tih… …da je gup bgd 2021. retrogradna tvorevina Odbora za urbanizam Demokratske stranke – društveno štetan plan – kamen o vratu evropskom Beogradu…
  • sprovođenjem “plana” Beograd će trajno ostati balkanska palanka Jugoistočne Evrope…

Prekid opstrukcije planova i projekata evropskog Beograda

Suspendovanjem GUP BGD 2021. otvara se “dosije Metro-Beograd” – obustavlja se opstrukcija planova i projekata evropskog Beograda zasnovanih na nezavisnim šinskim sistemima, koji su voljom-nasiljem samoupravljača i gradskih vlasti – 23 godine skrivani od javnosti…

  • Predsednik Izvršnog odbora grada Nenad Bogdanović je krajem oktobra 2000. pismeno obavešten  da postoje planovi i projekti evropskog Beograda zasnovani na nezavisnim šinskim sistemima… To mu, međutim, nije smetalo da urbanističku sudbinu Beograda poveri Odboru za urbanizam Demokratske stranke – ljubomiru anđelkoviću i ideolozima-saučesnicima provincijalizacije beograda iz vremena samoupravno-investitorskog urbanizma – đorđu bobiću, vladimiru macuri, miodragu ferenčaku, vuku Đuroviću…

Revizija urbanističkih uslova za lokacije i objekte izdate u vreme samoupravno-investitorskog urbanizma

Urbanističke uslovljenosti (saobraćajna-komunalna infrastruktura, parkiranje-garažiranje, izgrađenost, nadoknada za uređenje građevinskog zemljišta i vrednost zemljišta), zasnovane na oktroisanim planovima (“izmene i dopune” i gup bgd 2021.), moraju se revidovati primenom urbanističkih kriterijuma milionskog grada zasnovanog na nezavisnim šinskim sistemima…

  • posebno je važno da se suspenduju i u najkraćem roku reviduju urbanističke uslovljenosti za lokacije i objekte u centralnoj zoni – Slavija, Terazijska terasa, Trg republike, rajićeva, lokacije u centru novog beograda i starom jezgru zemuna – čija izgradnja je u pripremi… i tako spreči kolosalna šteta ako bi se objekti izgradili na usloljenostima palanačkog automobilako-tramvajskog beograda…

Suočavanje sa prošlošću, sa ideolozima provincijalizacije i saučesnicima destrukcije beograda tokom perioda 1982-2005. godine

Bez suočavanja sa prošlošću, s fatalnim urbanističkim greškama i akterima urbocida evropskog beograda tokom perioda 1982-2005… grad će trajno ostati balkanska palanka jugoistočne evrope…

  • tokom samoupravnog (1982-1990) i investitorskog urbanizma (1990-2005) “logističku podršku” gradskim vlastima pružili su – stručnjaci za saobraćaj – vukan vučić, aleksandar jakovljević, gradimir stefanović, petar lukić, mirko radovanac, dušan milanović, ratomir vračarević, vladimir depolo… planeri – velimir tomić, konstantin kostić… Radionica za popravku grada – đorđe bobić, vladimir macura, vuk đurović, miodrag ferenčak…
  • primer nesuočavanja sa prošlošću priredio je beograđanima gradonačelnik 4. novembra 2004. kada je jednog od ideologa provincijalizacije evropskog Beograda 80-tih – lidera radionice za popravku grada – umesto lustracije – amnestirao – tako što ga je, isključivo na osnovu stranačke pripadnosti, imenovao za gradskog arhitektu Beograda

Akademija arhitekture Srbije očekuje podršku odbornika Skupštine grada, podršku profesora Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta – da Beograd zajedno sa Srbijom bude deo evropske zajednice – da Beograd bude funkcionalna, ekonomična i ekološka evropska metropola…

Beograd – mart 2005.